Dodatak koji je moguće održavati
Najveća prepreka bila je razumjeti kod prije nego što ga izmijenim. Dodatak se oslanjao na velike JavaScript fajlove, a ponašanje je bilo raspoređeno između stranica asistenata, pozadinskog koda, iskačućeg prozora i bočnog panela. Promjena zajedničkih podataka mogla je da utiče na više tih mjesta.
Pri prelasku na TypeScript učinio sam te veze jasnim. Poruke, skladištenje, memorijski zapisi, API odgovori i konfiguracija provajdera dobili su zajedničke tipove. Skripte stranica i dalje su obrađivale razlike između sajtova asistenata, ali su programeri mogli da prate podatke koje razmjenjuju sa ostatkom dodatka.
Ta struktura je i verzijama za različite pregledače dala zajednički izvor. Chrome je koristio pozadinski service worker; Firefox je tražio drugačiju deklaraciju pozadinske skripte i svoja podešavanja. Te razlike sam zadržao u manifestima i konfiguraciji izgradnje, umjesto da održavam odvojene verzije funkcionalnosti.
